Iz govora pape Franje 13. svibnja 2018.
Slavlje Uzašašća u sebi sadrži dva elementa. S jedne strane usmjerava naš pogled prema nebu gdje proslavljeni Isus sjedi s desne Bogu (usp. Mk 16, 19), a s druge nas podsjeća na početak poslanja Crkve. Zašto? Zato što Isus koji je uskrsnuo i uzašao na nebo šalje svoje učenike da propovijedaju evanđelje po čitavom svijetu. Zbog toga nas Uzašašće potiče da podignemo svoj pogled prema nebu da bismo ga odmah zatim usmjerili prema zemlji i ostvarivali zadaće koje nam uskrsli Gospodin povjerava.
To je ono na što nas poziva evanđeoski odlomak u kojem događaj Uzašašća slijedi neposredno nakon poslanja koje Isus povjerava učenicima. Radi se o bezgraničnom poslanju, doslovno bez granica, koje nadilazi ljudske snage. Naime, Isus kaže: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16, 15). Zadaća koju Isus povjerava maloj skupini jednostavnih ljudi i bez velikih intelektualnih sposobnosti čini se zaista previše smionom! Ipak, ta neznatna družba, nevažna pred velikim silama svijeta, poslana je u svaki kutak svijeta donijeti Isusovu poruku ljubavi i milosrđa.
Taj se Božji plan može ostvariti samo snagom koju apostolima daje sam Bog. U tome smislu, Isus im jamči da će ih Duh Sveti podupirati u njihovu poslanju. On kaže: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj 1, 8). Tako se to poslanje moglo ostvariti, a apostoli su započeli to djelo koje su potom nastavili njihovi nasljednici. Poslanje koje je Isus povjerio apostolima nastavilo se stoljećima a nastavlja se i danas: ono zahtijeva suradnju svih nas. Svatko je sa svoje strane, po snazi krštenja koje je primio, osposobljen naviještati evanđelje. Upravo nas krštenje osposobljava pa i potiče biti misionari, naviještati evanđelje.
Uzašašće Gospodinovo na nebo, uvodeći novi oblik Isusove prisutnosti među nama, traži da imamo takve oči i srce da ga možemo susresti, da mu možemo služiti i svjedočiti ga drugima. Trebamo biti ljudi Uzašašća, to jest tražitelji Krista na putovima našega vremena, noseći Njegovu riječ spasenja sve do na kraj zemlje. Na tome putu u braći susrećemo samog Krista, osobito u najsiromašnijima, u onima koji u svom tijelu trpe iskustvo teških i ponižavajućih oblika starog i novog siromaštva. Kao što je na početku uskrsli Krist poslao svoje apostole snagom Duha Svetoga tako i danas šalje sve nas istom snagom kako bi postavio konkretne i vidljive znakove nade. Da bi nam dao nadu, Isus je otišao na nebo i otvorio vrata neba i nade kako bismo i mi došli tamo.
Neka Djevica Marija, Majka raspetog i uskrslog Gospodina, koja je nadahnjivala vjeru prve zajednice učenika, i nama pomogne uzdizati svoja srca kako nas liturgija potiče činiti. Istodobno, neka nam pomogne imati “noge na zemlji” i hrabro sijati evanđelje u konkretnim situacijama života i povijesti.